Prihvatanje gubitaka je najvažnija trgovinska odluka koju možemo donijeti
Naučiti kako prihvatiti gubitke je nesumnjivo jedan od najvećih izazova s kojima se suočavamo kao trgovci. Gubici se mogu pojaviti prilikom trgovanja i ne postoji drugi aspekt naših života u kojem moramo da postavimo plan, koji uključuje neuspjeh dijela kao sastavni dio procesa. Na određeni način mi pozivamo neuspjeh u naše živote kada trgujemo, koji se odupire i odbija od svega što smo učili u našim ranim godinama formacije.
Kada trgujemo, važno je da ne internaliziramo, ili da previše ne razmišljamo o konceptu uspješnosti, što se tiče trgovine, mi trgujemo da bismo izvukli novac s tržišta, da bismo postali bogatiji, da bismo izgradili bolje budućnost za naše porodice i ne treba da se stidimo tom cilju.
Prihvatanje i učenje suočavanja s gubicima, s obzirom na naše porijeklo i odgoj, je nevjerovatno teška, emocionalna barijera s kojom se treba suočiti, ali prepreka koju moramo prevladati što je prije moguće. Ne možemo naučiti da volimo svoje gubitke, čak i ako zauzmemo optimističan stav da na osnovu vjerovatnoća, gubitak koji smo upravo pretrpjeli znači da smo bliži neizbježnom dobitku koji ćemo uskoro ostvariti. Moramo uzeti u obzir da su gubici dio poslovanja u našem poslovanju.
Brzo učimo da ne postoji sveti gral u trgovanju, ne postoji 100% siguran dokaz da nikada ne izgubite, svaka metoda trgovanja i strategija ima distribuciju gubitaka u odnosu na dobitke, naš omjer dobitka i gubitka. A omjer pobjeda i gubitaka 60:40 mogao bi donijeti nevjerovatne rezultate. Ali koncentriranje na taj primjer može biti otrežnjujuća statistika; uspješna strategija trgovanja bila bi ona da izgubimo 4 od 10. Za neupućene i neiskusne, 4 od 10 gubitnih poslova zvuči visoko, a ako ti gubici stignu brzo u nizu, lako možemo postati obeshrabreni i izbačeni iz ravnoteže, isprva sumnjajući i eventualno prekidajući našu metodu trgovanja.
Možda bismo svoje gubitke trebali posmatrati kao režijske troškove. Da vodimo bilo koji drugi mali biznis onda bismo imali dnevne troškove; zakupnina, osiguranje, amortizacija zaliha, troškovi rasvjete i grijanja, plaće, marketing, oglašavanje itd. Dok u našoj maloprodajnoj industriji, mi praktično nemamo režijske troškove; naš novac je naša zaliha, a teoretski bismo mogli putovati svijetom trgujući sa najjeftinijih destinacija. Postoje dani kada operateru malog biznisa ne treba ništa ili vremenski period kada je posao slab na terenu. Nadamo se da neće paničariti, već će racionalizirati trenutnu situaciju, analizirajući razloge usporavanja. Da li je sezonski, da li su dani u sedmici, da li je to ukupna slika poslovanja, da li je potrebno osvježenje zaliha ili je vrijeme za promjenu jelovnika ako je restoran? Sličnu tehničku i fundamentalnu analizu možemo primijeniti na naše trgovanje.
Ako pravilno vodimo vlastitu maloprodaju, ne bismo trebali gubiti mnogo svog računa na dnevnoj bazi, možemo imati račun od 20,000 € i izgubiti maksimalno 2% svakog dana postavljanjem prekidača, 400 €. Sada naš mali biznismen možda ima isto na depozitu i mora plaćati sedmične račune koji koštaju 2,000 € sedmično. U poziciji smo da ograničimo svoje gubitke na manje, u stvari možemo ne trgovati i nećemo biti izloženi riziku našeg kapitala, luksuzu koji mali maloprodajni operater ne može priuštiti.
